Browsing articles in "Sve je politika"
Jun 1, 2014
0 komentara

Đilas – prezime autogola

zvonoVeselko Tenžera.
Prvo je što izgovorim polaznicima na školicama novinarstva citirajući da novinari ne treba da budu hrabri jer to je posao za hajduke, već da sumnjaju.
I naglasim: ovako treba.

Da nekim slučajem predajem političku nauku počinjao bih sa – Dragan Đilas.
I tri puta ponovio: ovako nikako ne treba.

“Raspolagati tuđom mukom nije mala zajebancija”, ma znam.
I ne raspolažem. Neka su mu sretne rane.
No on njegov Opširnije »

May 20, 2011
0 komentara

Kad je Reljić postao drvo

O zlu ni u gori ne govori. I ćutao sam, tako mi Latinke.
Ali, kad mu se ‘oće ono mu se ‘oće pa ti možeš paliti sveću (gore, za žive) svako jutro i veče. Obistinilo se ono što sam hrišćanski najmanje želeo. Dijagnozu je (prvo glavom i bradom, a sad cigarom i stomakom) potvrdio glodur lično. Jesam treb’o ovo "g" da napišem velikim slovom?
Ma, da, neće ni primetiti, on sam evo već dva broja priznaje da ima vrtoglavicu.
Treba ga razumeti. Nije mu lako. Gadna je rabota kad umisliš da si reinkarnacija Predraga Milojevića ili preciznije Dragana Markovića a kriješ se iza slike Ser Alfreda Džozefa Hičkoka.

Dotični je (očito) gledao remek-delo gore pomenutog rediteljskog genija nastalo ’58 ali (sva je prilika) nije čitao ono što je obnovljeno sedam godina ranije a nastalo još davne ’35. Inače bi naučio šta je tradicija.
Možda čovek samo nije gledao "Munje". Da jeste, znao bi da "ne treba da ulaziš u frku kad si slabiji". No, cvrc. Problem je u tome što on misli da je suprotno, što se oseća pobednički i ne haje što čaršija ispira usta.
Dal’ to ide iz stomaka, šta li.

Moje sumnje, inače, datiraju od početka februara ove godine kad su se na naslovnoj strani onoga što se nekad zvalo Nedeljne informativne novine pojavile tri reči, jedna slika, tri prsta i jedan veznik – "Srbija u krizi: PUFFF"¦". Tako malo a "jezgrovito", napisano na nečemu tako velikom a dopalom u ruke koje se tresu, nije moglo da sluti ni na šta drugo do na čuvenu repliku iz Underground-a :”ušao majmun u tenak, biće katastrofa”.

Pronicljiv hroničar mogao je nazreti sve ovo još onomad kad se desilo ono što piše u naslovu ovog posta. NIN, obmotan belom trakom po sredini a na njoj (izgubio sam negde taj papir pa ću vas možda slagati) trula višnja slovima ispisana imena "novih" i "starih" autora. Bilo je tu, doista, ljudi sa imenom i prezimenom ali i podosta "¦(sujeta je velika bolest a ja za sud imam malo para, pa da ne pominjem te bez prezimena i imena).

Nego, jednoga nigde. Jes’ da je iz Bosne, jes’ da nije nešto korpulentan rastom ali se (uz sve mane i vrline) bar najduže potpisivao kao urednik. Hajde što ga nema među novim ali ime Slobodan ne nađoh ni među starim. Logično, zaključio sam, Reljić je postao drvo. Nema druge, čim nije autor.

"žKo ga jebe kad je puštao tekstove o ‘trećem metku’", Opširnije »

Dec 11, 2009
1 komentara

Kad država zakasni

nije on kriv, krivi su oni koji su mu to dopustili

Prvo vlast nije radila ništa. Godinama. Onda su neki klinci i neki odrasli sa mozgom klinaca ubili onog nesrećnog Francuza. V.d. državnog tužioca je (samo) pretio. Zabranom navijačkih grupa. A pojedinci, sa imenom i prezimenom, su nastavljali svoje i "njihove" rabote. Veoma unosne.

Pre toga su paljene tribine, prebijani i ubijani navijači od strane huligana koje neki zovu i navijačima. Fudbal? Ma, daaajte, molim vas.

Još ranije je u vozu zaklan Bojan Majić, pripadnik navijačke grupe Invalidi Voždovac. Aleksandra Radovića iz Opova, navijača Crvene zvezde, 30. oktobra 1999. pogodila je svetleća raketa ispaljena sa južne ka severnoj tribini stadiona Partizana.  Aleksandra Panića, navijača Partizana tokom tuče dve grupe "navijača" usmrtio je nožem "navijač" Crvene zvezde jula 2006. godine na stadionu FK "Žarkovo”.

Još, još ranije"¦

Onda je Brankica napravila novu seriju emisija Insajder. O "navijačima". I o "državi". Vlast opet nije radila ništa. Brankici su stizale preteće poruke.  Tek onda je policija privela sedam osoba, od kojih su tri maloletne, zbog sumnje da su ugrozili sigurnost autorke.

Hejsel

Mooogo pre toga, kaže legenda, Englezi su izmisli stadione da im pijani (i nezadovoljni) radnici ne bi izlazili na ulice.
Posle Svetskog prvenstva u Engleskoj 1966. u svim zemljama zapadne Evrope pojavljuje se fenomen fudbalskog navijanja. U to vreme u Srbiji cveta socijalizam, velike društvene razlike nisu ni postojale. Kako svedoče hroničari onog vremena na stadion JNA, koji je prvi napravljen u Beogradu, a kasnije i na Marakanu, odlaze gotovo svi: deca, studenti, zanatlije, profesori, intelektualci, političari, radnici, naravno, i vojna lica. Može se reći da nije bilo mnogo besposličara, dakle, onih koji ništa ne rade, niti idu u školu, niti studiraju, niti na neki drugi način privređuju, današnji cinici bi rekli, našoj samoupravnoj zajednici.
Šta mislite kako je danas?

Opširnije »

Dec 2, 2009
1 komentara

Polemika u državi mrtvih

nema drzave ali ima misljena

Mišljenje. I priče.

Ovo prvo svi imaju, kao onu stvar. Samo je pitanje kvaliteta.

Neke priče, pak, nikad da se završe. I uvek sa mnogo bure. Neizostavni pratilac su im po pravilu “šumovi” iz mase. Koja je, uzgred budi rečeno (onako uglas), najlošiji tumač istine. Ali je, svakako, dobro da ih ima. I mnogo loše kad nema.

Tako je i sa predlogom Statuta Vojvodine koji je potvrđen u Skupštini Srbije sa sve usvojenim Zakonom o utvrđivanju nadležnosti, opet, Vojvodine. Ruku diglo 138 poslanika.

Ali, ni posle godinu dana o kad je, prvi put donet ovaj predlog, polemika se ne stišava. Piše se i priča na veliko.

Neposredno pre usvajanja analitičari Đorđe Vukadinović i Slobodan Antonić uputili su preko sajta Nove srpske političke misli “Otvoreno pismo predsedniku Republike i poslanicima Narodne skupštine Srbije” kojim izražavaju zabrinutost u upozoravaju da je proces decentralizacije Srbije krenuo pogrešnim i opasnim putem. I kao što je pretpostavio Dragoljub Žarković u svom “Blic” komentaru, odmah je krenula neka vrsta osporavanja, da upotrebimo ovaj eufemizam. I pisma i autora.

Svetislav Basara tako u “Danasu” ne spori autorima “pravo na rečenu rabotu” ali se kasnije u svom osvrtu, na momente i prizemno, sprda sa potpisnicima pisma govoreći da ga to osocira na grupnjak a autori na “dobre duhove” ili neku instituciju za sebe. Sve, dakle, u stilu osporavanja autora a ne teksta, kao što uostalom radi i izvesna Marina Kolarov Radovanović koja se dan kasnije u “Danasu” pita: Zašto Vukadinović i Antonić?

I sve to u samo tri dana.

Uveče, tog trećeg dana, na RT Vojvodina prikazan je film Žike Pavlovića “Država mrtvih”.

Apr 21, 2009
0 komentara

Lenjin. Stop. Tile. Stop. Seks. Non stop.

 

borac-za-jednakost

Agencijska vest glasi da će telo Vladimira Iljiča Lenjina, osnivača Komunističke partije i vođe Oktobarske revolucije u Rusiji ove godine ostati bez novog odela zbog nedostatka novca.  

Lenjinovo balzamovano telo, izloženo u Mauzoleju na Crvenom trgu, bilo je 17 godina obučeno u oficirsku uniformu a potom u civilno odelo. Inače, uobičajeno je da se Lenjin preobuče jednom u tri godine ali mu je, o teške li nepravde, odelo poslednji put mu promenjeno 2003. godine, pošto novca jedva ima za rad na balzamovanju, a država od 1992. nije izdvojila ni kopejku. Stvarno šteta, ima Rusi od tuge da se ubiju. Od votke.  

I sad je to, što se nema para za Lenjina, kao problem. Ovamo su oni što se kunu u Lenjina zakleti protivnici svetinja, vere, kraljevskih loza ali bi u isto vreme da Lenjin večno živi i da bude poput božanstva. E pa, neće to da mogne drugovi i drugarice.  

Ako su za tu njihovu čuvenu jednakost, zašto onda Lenjina ne sahraniše kao i sve druge komuniste, zašto ga sad ne sahrane i prostor od mauzoleja iskoriste za neke daleko važnije stvari i zašto ga, najzad, nisu kaznili za zlodela kao i sve druge. Pa i retroaktivno.  Da imaju savesti, bilo bi zgodno naterati ih da se zapitaju šta je bilo sa Romanovima.  

Jedan od mojih ranijih stanodavaca, inače retko dobar čovek, je toliko bio ispranog mozga sa tim kvazi komunističkim tricama i kučinama da nije voleo ni fudbalski klub Real Madrid samo zbog toga što ga sportski komentatori nazivaju i "kraljevski klub". No, to mu nije smetalo da u isto vreme Josipa Broza oslovljavao sa "Tile". Pa taj Tile ni novčanik nije imao, zato što mu nije trebao i što je uzimao šta je i koliko je hteo. Taj Tile ti je (od)uzeo više no svi Karađorđevići i Obrenovići zajedno pa pomnoženo sa sedam sekretara SKOJ-a.  

I ja se pre neki dan pitam zašto građani ćute. Pa navikli ljudi na konstantan seks. A navika je čudna stvar. Kad tad se ta služavka uda za gospodara.

Pages:12»