SPOmenar

Prijatelj i kolega Milan Popović mi javlja da je bio na promociji fotomonografije „SPOmenar“ Vuka Draškovića i Srpskog pokreta obnove povodom 18 godina od devetomartovskih demonstracija 1991. godine.
Gledam Milanov prilog u Dnevniku 2, Vuka i Danu, Ružiću, Bojanu Lekić. Lepo ih je ponovo videti. ZAJEDNO. I, da ne patetišem više.
Dobro, naravno da su se tu našli i „ostali“. Prišipetlje koje je ovaj važni datum pamte samo po tome što je dan posle 8.marta. Ali, svako nosi svoj krst. Vuk i ožiljke i kuršume. Da, lepo je videti ovakav prilog I na RTS-u. Pogotovu za one koji znaju povod za demonstracije. Oni koji ne znaju, nisu ni želeli da nauče.
Istog dana čitam kako je izvesni Đorđe Milićević, navodno portprol SPS-a najavio da će rukovodstvo ove partije položiti cveće na grob svrgnutog predsednika Srbije i Jugoslavije Slobodana Miloševića u Požarevcu.
Uh, 18 godina od 9.marta SPS je ponovo u vlasti, ponovo drži policiju i ne odriče se Miloševićeve politike. I znate šta, konstantno mi je pred očima slika engleskog ministra za privredu Pitera Mendelsona, koga je u centru Londona aktivistkinja za zaštitu životne sredine polila zelenom tečnošću zbog „vladine licemerne politike vezane za klimatske promene“. A vama?
Magle u pantalonama

Ko kaže da nema jedinstva u Vladi Srbije, taj, sigurno, nema televizor i ne čita novine. Dva ministra, iz dve (različite) stranke, jedne (nazalost, vladajuće) koalicije svojim izjavama pokazuju upravo suprotno. Svaki ministar svoga konja, jao šta mi bi, predsednika (stranke) hvali.
Infrastrukturni Mrkonjić, uprkos zakonima fizike i činjenici da roming suzama ne veruje (po ko zna koji put) kuje u zvezde rahmetli Slobodana. Ekolog Dulić, umesto da se uhvati za glavu i na glas kuka pošto se za vreme njegovog ministrovanja desila velika ekološka katastrofa u Srbiji i uprkos zdravom razumu glanca Borisovu zvezdu.
Mrka reče kako je Milošević heroj, a kako će na tu njegovu izjavu reagovati koalicioni partneri ga baš briga. Doktor Dulić, niodkud predsednik Skupštine, odnekud ministar ekologije i, sva je prilika, u sledećem mandatu državni sekretar ili predsednik lokalnog odbora DS-a, reče kako su ministri rezultate svoga rada poslali Tadiću zato što on, Dulić, misli “da je prirodno da predsedniku države ministri, prosto, podnose izvestaj o radu, jer predsednik države je neko ko je zadužen za to da vodi državu”. Voditeljka emisije je, ipak, ostala da sedi u stolici a profesori sa Pravnog i Političkih u glas: eto, rekli smo vam, treba i na medicini uvesti predmet koji izučava Ustav Srbije.
Dakle, da smo naivni jesmo, ali baš toliko – da pomislimo kako je Mrka popio malo više “zidarskih” a da je Oliver na faksu učio samo anatomiju – nismo. Njima je, da se ne lažemo, važan samo sud svog šefa. Ovaj prvi će, uskoro, reći kako je obilazeći Slobin grob saznao da je Milošević svetac. Ovaj drugi će, pošto mu je pored ekologije u opisu posla i prostorno planiranje, reći kako je odlučio da makne spomenik Mihailu Obrenoviću i na tom mestu sagradi piramidu, da je faraon Boris vidi za života.
I nisu oni krivi. Evolucija i biologija, to je i Dulić učio, poznaje i beskičmenjake. Kriv je, samo i jedino, Boris Ljubivoja Tadić, kad mu se navije predsednik Srbije, kad mu se prohte predsednik Demokratske stranke, a – i u jednoj i u drugoj varijanti – ogromna zabluda i greška građana Srbije i članova DS-a. U prvoj varijanti što je dopustio da Mrkonjić osam godina od 5.oktobra bude, umesto na deponiji istorije, u Vladi Srbije. U drugoj što oko sebe, osim nekoliko časnih ljudi, okuplja magle u pantalonama.
I sad kao, Mrka treba da gradi a Dulić da čisti Srbiju. Može, ali da prvo očiste svoj mozak (Dulić) i izgrade ono što su porušili (Mrkonjić i drugovi). No, bolje da se obojica čiste sa srpske političke scene da Srbija ne počisti njih, gradeći ono po čemu je bila prepoznatljiva i cenjena država.
Zid plača 2

#
Da je Lepa Brena zvijezda i dan danas, pokazalo je Stankovićevo “Nedjeljom u 2”. Emisija u kojoj je ugostio jednu od najvećih pjevačkih zvijezda bivše države probila je sve rekorde. Gledalo ju je 1,2 milijuna ljudi. Gledanost je iznosila 25 posto, a udio u gledanosti u pojedinim dijelovima penjao se i na nevjerojatnih 75 posto – kaže Aleksandar Stanković, a prenosi hrvatski „Jutarnji list“. Stanković, za ovaj list, prenosi i atmosferu koju je Brenin dolazak izazvao na Prisavlju: „Na moje veliko čuđenje, oko Brene se okupilo dvadesetak djelatnika HTV-a koji su se poželjeli slikati s njom i zatražili autograme. Neki moji kolege čak su doveli i supruge“.
Fahreta Živojinović, nije pevala „Čačak, Čačak“, ali je, očito, sve ličilo na ono „Kako je dobro vidjeti te opet…“. Živojinovićka je gostujući u emisiji dodala kako planira da organizuje „Zvezde Granda” i u Hrvatskoj, najavila koncert u Zagrebu krajem maja i prvi put javno izjavila da joj se nadimak Brena nikada nije posebno sviđao i da bi više volela da joj je umetničko ime bilo Sofija, po uzoru na glumicu Sofiju Loren.
Dakle, malo Bosne, začinjeno Italijom, plus nostalgija – znatiželja – voajerizam ili šta već, i šou može da počne. Iako, opet najverovatnije, neće biti „Čačka“, već se vidi da će to biti pravi srpskohrvatski rokenrol, da ne kažemo bosanski lonac.
#
Gotovo je s oproštajnim poljupcima na železničkim stanicama, barem u Velikoj Britaniji, odlučila je železnička kompanija Virgin Rail i postavila natpis sa zabranom ocenjujući da zagrljaji izazivaju gužve.
Prema tvrdnji Virgin Raila, kompanije koja opslužuje stanicu Warrington na severu Engleske, lokalni trgovci žalili su se, te je u ponedeljak postavljen natpis koji prikazuje zagrljeni par iz profila, prekrižan crvenim crtama. Oni koji žele da se opraste pre ulaska u voz moći će to da rade na obližnjem parkiralištu s naplatom, dodaje Virgin Rail.
U Srbiji, ne ulazeći u opravdanost ovakve odluke, nema potreba za tako nečim. Vozovi, ako one skalamerije još tako možemo nazvati, slabo saobraćaju, građani još slabije putuju, a radnici najčešće sami prave štrajkove, tako da se zbog gužve sigurno neće žaliti.
Ovde bi, u Srbiji, svrsishodnije bilo zabraniti uvrede sa govornice u parlamentu, lupanje po toj govornici ili ako je to već nemoguće, napraviti kopiju iste, izneti je u park kod „Predsedništva“ i iznajmljivati je sa novčanom nagradom svima koji nemaju gde drugde da se „istresu“. Skupština bi postala normalnija, a budžet puniji. Naprosto, previše je onih koji vole da vređaju i lupaju.
#
Internet stranica ScanCafe.com ponudila je svojim korisnicima mogućnost retuširanja njihovih starih fotografija na kojima se nalaze pored bivših partnera. Stvar sama po sebi ne bi bila toliko zanimljiva da se bivši partneri ne zamenjuju s – ni manje ni više nego – američkim predsenikom Barakom Obamom. „Veliki broj stanovnika zaljubljen je u novog američkog predsednika, pa smo odlučili da iskoristimo naše veštine restauriranja fotografije i ponudimo korisnicima posebno iznenađenje za Valentinovo (Dan zaljubljenih)“, ističu u ScanCafe-u.
Korisnici samo moraju da pošalju svoju ‘omraženu’ fotografiju velike rezolucije na e-mail ScanCafe-a i dobiće sliku sebe i 44. predsednika SAD sasvim besplatno. Stručnjaci za retuširanje će s fotografije maknuti sve elemente koji uništavaju lepotu slike, poput bivšeg partnera, slučajnih prolaznika i slično, te na taj način staru sliku učiniti ponovo zabavnom.
I ova ideja ne bi bila plodotvorna u Srbiji majci. Ovde se jedva sastavi i Vlada, pa je gotovo nemoguće da se Srbi slože, sa kime bi od političara voleli da se nađu na „retuširanoj fotografiji“. Znate ono, jedan Srbin, dve države, tri partije…
Zid plača

#
Dragomir Karić, biznismen i zamenik predsednika Pokreta snaga Srbije na pitanje novinara „Press magazina“ kakav je njegov trenutni odnos sa političarima na vlasti odgovara – odličan, drugarski. Karić na pitanje istog novinara da li ima utisak da mu je neko od njih okrenuo leđa kaže: -Ne. Sa mnom se svi normalno ponašaju. Bilo je nekih situacija u početku. Recimo, ministar leti avionom, i slučajno Bog tako hoće, mesto mu je pored mene u avionu. I onda ga novinari pitaju šta ste pričali s gospodinom Karićem, a on kaže: „Ja sam spavao sve vreme, ništa nismo pričali.” I ja, šta da kažem: Ako ministar kaže da je spavao dva sata u avionu, onda ja to podržavam. Ministar nije pričao.
#
Ministar je, potvrđeno iz dva izvora – kao što vidite, spavao i nije pričao. Bolje i to nego da nešto kaže pa da posle ima probleme. Evo ministar finansija i državni sekretar Ministarstva ekonomije nikako da se dogovore koje pare idu za RTB Bor a koje za Zastavu. Na sve to Nebojša Ćirić, pomenuti državni sekretar objašnjavajući koje su koristi projekta „Staro za novo“ (zamena starih automobila za novi „punto“) reče kako će akcija važiti za sve polovne automobile, koji nemaju ekološki motor i nije važno da li oni vrede na primer 300 evra ili 1.200 evra, pošto će svi vlasnici za nov automobil ostvariti popust od 1.000 evra.
Izgleda da je i Ćirić spavao pa ga je neko probudio u nezgodnom trenutku. Jer, priznaćete, čovek se frlja sa 900 evra ko’ da je o starom papiru reč.
#
Mlađan Dinkić je juče na sednici Glavnog odbora izjavio da će prioriteti G17 plus ove godine biti borba za ublažavanje negativnih posledica svetske ekonomske krize, ubrzanje evropskih integracija, ravnomeran regionalni razvoj, decentralizacija i modernizacija Srbije. Dakle, sve ono što je govorio od 2000-te na ovamo. Pa mu vi, ako hoćete, verujte.
Dinkić je naglasio da je zadatak predsednika i članova Izvršnog odbora da stranku pripreme za sledeće izbore, koji će, kako je ocenio, biti održani u redovnom terminu 2012. godine. On je na sednici Glavnog odbora stranke istakao da je za realizaciju ovih planova najvažnija politička stabilnost. „Mislim da te stabilnosti ima. Radimo brže i efikasnije nego ranije“, kazao je on dodajući da u budućnosti mora biti još bolje kako bi se rešavali problemi građana.
A samo pre mesec dana isti ovaj Dinkić je kukao iz sveg glasa, izlazio iz pregovaračkih timova (ali ne i iz Vlade) i svedočio kako Vlada Srbije nema autoritet i autonomiju. Sva je prilika da Dinkić nije ni spavao, niti ga je neko probudio. Čini se da je čovek, naprosto, postao brži od brzine svetlosti (u promeni stavova, naravno) jer se brže vratio nego što je izašao iz Borisovog zagrljaja.




