Apr 15, 2012
Nenad Zorić
-1 komentara

Ja gajger, ti gajger, mi gajgeri

Ljubav, kašalj i sirotinja se ne mogu sakriti – svedoče oni koji su napisali stih, bar jednom umokrili čarape i osetili tup bol u stomaku na tugaljiv dečiji pogled.
Svi ostali tvrde da je mirisu reš pečene mlade prasetine nemoguće odoleti.
Zato se i služi vruća.
Otuda, valjda, i ona da sit gladnom ne veruje.

Potopljeni ulaz u brod-restoran sa fotografije dokaz je bahatosti i nemarnosti, u isto vreme. Tako jako ime, glomazna građevina i prilaz oko kojeg bi se vlasnik do jutra preganjao da li je do pola u vodi ili iznad vode.
Metaforična, zašto ne i plastična, slika stanja u društvu.

Pamet je, naime, jedini resurs kojim su svi prezadovoljni i čik mi nađite čoveka na ovom belom dunjaluku koji kuka na Boga zašto mu nije dao koje zrnce više. Pronalazač ima blagoslov da mi puca u kolena.

Problem nastaje u procesu razmišljanja koji je, i za one koji nemaju zakržljale sive ćelije, komplikovana rabota. Valja se pomučiti a ne sedeti i pasijans otvarati.

Dakle, treba postaviti premisu, pa na nju (najmanje) jos jednu uz esencijalni preduslov odstranjivanja sujete hirurškim putem.
Ako činjenice ne odgovaraju istini ili tezi koju taj odbareni želi da ispostavi – tim gore po činjenice. Pa tako dolazimo do pogrešne konkluzije.

E tu Bog diže ruke a đavo oštri rogove.
Jerbo, raspolagati tuđom mukom nije mala zajebancija, reče Džoni još onomad ali ga političari nisu slušali pa ovih nedelja udaviše saopštavajući nam da će se iznova žrtvovati za dobro njih, pardon svih.
I počeše da detektuju probleme.

Priznajem, savršeno im ide.
Uočili su da veliki broj građana radi na crno, da je još veći broj onih koji imaju male plate, da je daleko veći broj onih koji rade ali ništa ne primaju i najzad da je previše onih koji bi hteli ali nemaju šta i gde da rade.

Uvideli su, i to nam slavodobitno saopštili, da su potrebne investicije. Da one zavise od putne mreze. A da je potonja u katastrofalnom stanju.

Vele da su nameti privredi veliki. Konstatovaše da postoji mnogo onih koji izbegavaju plaćanje poreza. Rekoše da je nedopustivo zapošljavanje prema stranačkoj i rodbinskoj liniji. I uglas zavapiše: oni drugi ič ne valjaju.

To je, u kraćim crtama jer se plašim da se prasetina ne ohladi te samo nasumično nabrajam, ono što detektuje pozicija.

Opozicija, opet, kao prvu stvar uglas vapi: oni drugi ič ne valjaju. Pa onda redom, samo sa drugim slikama i redosledom reči, ponavlja ono što je detektovala pozicija.

Potom se kao neke zle jetrve čupaju za kose ko je prvi i šta detektovao. A reklame idu, sekunde se troše"¦daljinski se usijao.

I tako oni detektuju, pa detektuju, i detektuju da su se smučili i Bogu i narodu a Gajger i Miler se prevrću u grobu.

A ovi iznova detektuju li detektuju i u tom detektovanju zaborave da nisu analitičari već političari, da su oni bili ti koji su uvećali poreze koje sad hoće da smanje.
Da nije Tuta Bugarin zapošljavao familiju i aktiviste u srpskoj administraciji no oni, da im nije posao da ukažu na problem već da ga reše, da ih građani ne plaćaju kako bi im saopštili ono što i sami vide već da im obezbede uslove kako bi ono dete sa početka teksta imalo srećne okice i lice umazano čokoladom.

Pozicija je zaboravila da je na vlasti kako bi upravljala a ne samo vladala, opozicija da je i ona nekad bila vlast, da su radili iste pa i gore stvari i da ima onih koji to ne zaboravljaju.
Da ne bude zabune, posao opozicije jeste da ukazuje na probleme, onako formalno postavljeno. No to je samo potreban a ne i dovoljan uslov. Fale konkretna rešenja kojih nema.

Ali, šta da se radi.
Bog digao ruke a onaj rogati samo maše repom i naslađuje se glasačkom mukom. Uz sve to daljinski zabagovao pa si prinuđen da televizor baciš, novinama obrišeš prozore kroz koje te sa bandera streljaju dosadna lica i po koja u potpisu rečenica.

Dođe čoveku da zaokruži NOPO, no se plaši da oni koji sede, su sedeli ili će sedeti u foteljama ne budu i tamo. Pa, detektovali su oni i to da se narodu ne sviđa ni jedan od ponuđenih odgovora.
Samo što će ovoga puta detektovano rešiti.

Ne verujete.
Vidimo se onda dan posle šestog. Aždaha će biti tu a gajgeri će se utrkivati da nam objasne kako su je oni baš proboli i terati nas da verujemo njima a ne svojim očima.

Ako ne bude tako opet imate blagoslov da pucate u mene. Ovoga puta u slepoočnicu.

 

http://youtu.be/8HikXdLbS0k

Povezani tekstovi:

Comments are closed.