Gospodo, razmotrite ostavke

Ivica Dačić, koji je, kao posledica raspodele izbornog plena i preseka interesnih zona, danas (nažalost) ministar policije, dan kad je Dragan Marić iz Valjeva ušao u zgradu Predsedništva Srbije sa dve ručne bombe opisuje kao situaciju koja nije tako retka.
Pa u tome je i problem, što nije retka, što bi trebalo da je uopšte nema. I onda još pridodade da ovaj slučaj ukazuje kako je neophodno razmotriti način obezbeđenja javnih ličnosti i institucija. Neophodno je razmotriti tvoju ostavku majstore, jer si imao dovoljno vremena za sva ostala razmatranja. Posle eksplodiranja, nema kajanja.
I nije ovo samo slučaj sa Dačićem. Isto reaguju svi političari i ljudi koji se nalaze na najodgovornijim mestima u državi. Godinama ta gospoda gase požare, prave strategije, studije, razmatraju i analiziraju ali tek kad se mleko prospe. I onda se, kao, iznenade.
Da se nešto razumemo. Pomenuti gospodin iz Valjeva nije imao nameru nikog da povredi i nije želeo atentat na predsednika. Ali, šta da je hteo. On je hteo da na taj način skrene pažnju javnosti i vlasti na svoj problem. Ali, ponavljam, šta da je hteo da ubije Tadića.
Dakle, to da je ovo velika bruka službi bezbednosti, obezbeđenja, policije i ministra (ma kako Tadić posle hvalio pregovarače) je jedan segment priče. Drugi je, ne ulazeći u to da li su Marićevi zahtevi opravdani, pokazatelj očaja sve većeg broja građana. Osećaja nemoći. Nečinjenja, nemara i nerada državnih institucija. Otiđite, na primer, do najbliže bolnice ili ambulante pa ćete se i sami uveriti, ako već niste. Sestre vas „kuliraju“, doktori ih brane, direktor nije tu, a i kad je tu sasluša vašu žalbu i – nikom ništa. Vi u redu satima, danima, mesecima.
Ovo je samo primer. Takvih na stotine imate svakog dana. Pa samo posle jedne emisije Insajdera državni tužilac je trebalo da uhapsi ili Verana i Brankicu (ako nisu u pravu, a mislim da jesu) ili sve pomenute biznismene i političare. A šta se desilo. Ništa. Ni-šta.
Rešenje je jednostavno. Čak suviše prosto. Srbija treba da postane država, institucije da rade po zakonu, tužioci da daju ostavke ili da rade svoj posao a političari da, konačno postanu upravljači a ne vatrogasci. I sve će biti OK.





Zorzi, molim te, dotakni se jos jednom teme ostavki, ali ovog puta potkaci Tomicu Milosavljevica! Sto je previse, previse je… Dokle vise? Da se svaki put kada nas, ne daj boze, nesto zaboli, uplasimo da odemo kod lekara… Da uzimamo lekarske recepte i labotatorijske nalaze moleci se da u njima ima bar nesto sto je tacno i sto nas nece spreciti da se sutra probudimo zivi… Ili da pripremamo novcanike kako bismo sigurno znali da su rezultati koje dobijamo ipak ispravni… Zaista, dokle vise?